Kad smo stigli, Zagreb nas je istuširao ranom aprilskom kišom, pa smo se uputili ravno u klub KSET, odmah nakon užine koju smo si priredili u autobusu. Lokalna ekipa u klubu vrlo nam je ljubazno priskočila u pomoć s raspakiravanjem i ostalim tehnikalijama.

Tog je dana atmosfera bila nešto drugačija nego prethodnih dana. Na zadnjem koncertu turneje cijela je ekipa u jednom posebnom mentalnom stanju: to je simbioza veselja nad činjenicom da se vraćamo kući, i čežnje za time da možemo još jednom sve ponoviti. Istovremeno, cijeli dan miriše na nezaboravnu, energijom nabijenu večer u kojoj moramo dati sve najbolje od sebe. Tako smo i činili zadnjih deset dana, i to s najvećim užitkom. Zajedno s marljivim Dušijem i Darjanom, koji su ponijeli – osim svojih mišića i strpljivosti – i velike količine dobre volje; s Evom, koja je zaradila put kući iznimnim uspjehom u prodaji naših stvarčica; s Tisom, koja je uspjela izaći na kraj s gotovo svime, od vrhunskih audio sustava pa sve do situacija u kojima je poželjela da ona sama može biti zvučnik; s Vidom, koji je uspijevao izvrsno osvjetljavati pozornicu bez obzira na kakve tehničke poteškoće je nailazio (ako ni s čim drugim onda svojih humorom); s Andražem, koji se i opet dokazao kao izniman koordinator i turnejski menadžer, a više nego nekoliko puta pokazao se i kao katalizator za neke usamljene primjerke implicitno načetih živaca u ekipi, osiguravajući da međusobno glatko funkcioniramo. I zadnji ali ne i manje važan, Christian, koji nas je tisućama kilometara cesta punih rupa mirno i ljubazno vozio od koncerta do koncerta. Sve je ovo, naravno, bilo pomno praćeno iz daljine od našeg dragog tima menadžera: od Melinde, Saša i Satcha, do Andreja, koji su se, zajedno s našim boljim polovicama, dovezli u Zagreb na apsolutno nezaboravnu večer.

Potpuno rasprodan i prepunjen klub KSET skoro je popucao po šavovima tijekom koncerta, zahvaljujući ekstremno pozitivnoj energiji i uzbuđenju koje ste kanalizirali ravno k nama na pozornicu. U međuvremenu, vani je kišilo. Hvala vam, dragi naši Zagrepčani, za vašu predanu i toplu podršku!

Put za Ljubljanu bio je ispunjen sjećanjima na zadnjih deset dana i iščekivanjima jer na kraju ove turneje napokon se vraćamo u naš novi, čudnovati rock’n’roll dom. U ovom trenutku ne treba nam ništa drugo osim poštenog početka proljeća!

Temperature su se napokon digle iznad nule! Stigli smo sa suncem pred relativno novi klub, koji nas je malo podsjetio na naš Metelkovi. Čak je i tehnologija zahtijevala malo naših improvizacijskih vještina. Ponekad se treba zamisliti dio hardvera da bi se snašao u zahtjevnoj situaciji. No, na kraju dana; „to je samo rokenrol“ i sve radi baš kako treba. Nakon zvučne probe mještani su pripremili neku svoju posebnu čorbu. Kad smo završili s unosom nutrijenata, svaki od nas je zauzeo horizontalni položaj u busu, čekajući na kasni početak koncerta. Vani je i dalje sniježilo. Ženski dio ekipe uspio je dokrajčiti čokoladne bonbone koje imamo od početka turneje. Eva je uspjela pojesti toliko čokolade da joj je bilo slabo. Na ovoj je turneji do sada bila izuzetno marljiva, morala se pobrinuti da nam se dostavi novi paket s robom iz Ljubljane jer je prodala skoro sve zalihe cd-a (u suprotnom je ionako ne bismo poveli kući sa sobom).

Sat je otkucao 23 i nastupili smo najglasnije što smo mogli. Mađarska publika je bila jednako glasna, nevjerojatno nam veselo pružajući svoju podršku. Hvala, Budimpešta, super smo se proveli! Nastavljamo dalje i uskoro smo natrag doma. Pred nama je zadnji koncert ove turneje, Zagreb.

Noćno putovanje prema klubu Bazyla nalikovalo je pravoj bitci koja je završila tek u 11 sati dopodne. Bus je poskakivao po jamama a naša su leđa očajnički pokušavala ostati što bliže našim krevetima. Na kraju nas je dočekao ljubljanski mraz
i prekrasno poznansko sunce, koje je potaknulo našeg menadžera Andraža da zapjeva: “Jst ne morem več na busu živet, jst bi hotu na kavo, jst bi hotu met svoj skret…”

No bitka je donijela svoje; Primož se probudio sa slomljenim nožnim prstom, Tomija je boljela ruka, Tomaževo rame je ionako bilo već ozlijeđeno, a mi ostali bismo vrlo rado prepustili svoja leđa nekom maseru ostatak dana. Ne, nismo stari.
Recimo da su za sve krive loše ceste.

U malom klubu mještani su nam pripremili jaku kavu da bismo nekako progurali kroz zvučnu probu, a zatim pozornicu prepustili predgrupi Envia. Nakon toga smo se uputili u steak house na povrće i proteine – ne nužno tim redoslijedom.
Vani, vjerovali ili ne, još je uvijek sniježilo. Poznan je veoma lijep grad i željeli smo ga vidjeti kakav je pod svjetlom mjesečine. Utjecaj mjeseca bio je, prema Janiju, ekstremno pozitivan i unatoč očitim onesposobljenostima u grupi dali
smo najbolje od sebe dok smo gurali kroz plejlistu naših fanova Poljaka. Iznenadili su nas s još darova nakon nastupa; različitim vrstama piva i posebnim izdanjima majica.

Hvala, Poznan, na predivnoj energiji i iznimnoj večeri!

Bus je nekom srećom ipak preživio poskakivanje cestama na putu do Krakowa, sve do parkirališta ispred kluba gdje je potom dramatično crknuo. Prije toga, zahodi su se, zbog ekstremno niske temperature od -20 stupnjeva celzijusa, smrznuli. Možda smo bili pregrubi prema njemu pa nam sada ovako vraća. Dragi turnejski autobuse, od sada ćemo biti dobri prema tebi… Dobro da je sutra slobodan dan.

U backstageu, konačno poštena, nekuhana doza zelenjave. Klub Kwadrat ugostio je do sada beskrajan broj zanimljivih imena, između ostalog i Garbage. Ta je činjenica dala Tomažu „briljantnu“ ideju da ima čast tuširati se pod istim tuševima kao i njihova pjevačica. Vau. Djevojke iz predgrupe Brain's All Gone, koje su poznate iz neke poljske glazbene emisije, zagrijale su pozornicu i publiku na vlastiti pankerski način. Vani je, vjerovali ili ne, još uvijek sniježilo. Jedva smo dočekali početak koncerta, da možemo podivljati pred publikom koja nas je iščekivala ponavljajući naše ime čak i prije nego što smo stali pred njih. I tako smo prošli kroz dva sata nevjerojatne energije koja je tekla obostrano između nas i naše zahvalne publike. Hvala, Krakow, i vi ste bili odlično nezasitni!

Duši i Darjan spakirali su našu opremu u već popravljeni bus, koji nas je odvezao na drugi kraj grada, gdje planiramo provesti sutrašnji slobodni dan.