ŠTUK je jedna od onih dvorana u koju se uvijek rado vraćamo zbog odličnog ambijenta i dobrog zvuka, a nadasve zbog temperamentne publike, koja nam je i ovaj puta iskazala jaku potporu.

Ovaj puta je naglasak stajao na starijim pjesmama, koje smo u zadnjim tjednima malo preradili i pokušali im udahnuti novi život. Koncert u četvrtak je po nama bio malo opušteniji, a u petak pak tehnički i zvučno malo dovršeniji.

U četvrtak, 25.11.04. krenuli smo iz Ljubljane prema Mariboru, gdje smo počeli s manjom turnejom u okviru pet koncerata po Sloveniji. Ti koncerti prvenstveno su posvećeni našim najdražim (fanovima) koji su najviše zaslužni za to što je Siddharta postala to što je, ponajviše u tom smislu da su joj se otvorila vrata u svijet svjetske glazbene industrije..

Naš prvi koncert na mariborskom Štuku bio je fenomenalan. Naime, kada nakon gotovo godinu dana nenastupanja ponovno kročiš na pozornicu, shvatiš što ti to stvarno znači,a zatim vidiš punu dvoranu ljudi koji su te došli slušati i tako se koncert, tj. nastup pretvori u potpuno, gotovo čarobno uživanje na pozornici i pred njom. 

Gotovo dva i pol sata dugi koncert dao nam je toliko energije da smo se zajedno sa našim najdražim fanovima zabavljali još dugo u noć, koja nas je dovela do jutra sljedećeg dana, a koji je bio u punom iščekivanju večernjeg koncerta, ponovno na Štuku.

Iz Ljubljane smo krenuli u petak u 14:00 što je značilo da je pred nama dug put i naravno da smo ga skratili, po običaju, filmskim maratonom koji je brojao čak 6 filmova. Neki su odustali i zaspali već prije, a neki smo ustrajali do kraja. Ipak nismo mislili da će vožnja tako dugo trajati.

Došli smo u mjesto Zabrze u 4:00 u subotu ujutro. Većina je odmah otišla na počinak, a neki su si priuštili kratku šetnju. Za sve je to ipak bio kratak odmor. Ustali smo već u 9:30, pojeli doručak i u 12:00 krenuli u Dom Glazbe i Plesa. Na prvi pogled dvorana je slična Gallusovoj dvorani u Cankarjevom domu, i s mislima da pred nama svira simfonijski orkestar, svi smo u glavama imali koncert u Križankama iz 2002. godine, gdje smo prvi puta svirali s orkestrom.

Slijedila je tonska proba i popodne ručak u obližnjem restoranu gdje nam je poslužena tradicionalna poljska hrana.

Počelo je u 19:00. Najprije simfoničari i naš nastup u 21:30. Bilo je kao i obično, puni energije krenuli smo na pozornicu i počeli svirati. Japan, Rooskie, Rave,..., no nešto je ipak bilo drugačije. Publika nije bila poput one u Ljubljani - bila je više usmjerena na nastup simfoničara, što je značilo da smo ih malo iznenadili s glazbom i njenom izvedbom. Nismo se dali i koncert smo korektno izveli do kraja. I iskazalo se da smo ljudima proširili obzore. Većina njih je prvi puta bila na takvom koncertu i..................bili su nevjerojatno oduševljeni, što se vidjelo iz pjesme u pjesmu...............do posljednjeg takta nakon kojeg nam je pružen veliki aplauz.